Opasnosti iz prirode

Borislav Aleraj, dr. med., specijalist epidemiolog

Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo,
telefon 01/4683 004 i 01/4683 005

O krpeljima

Krpelji i zarazne bolesti

Gdje se u prirodi nalaze krpelji?

Kako se zaštititi?

Skidanje krpelja s tijela

Savjet

Što ako je krpelj ostao duže na tijelu i napio se krvi?

Preventivna imunološka zaštita

Na koncu

Uvod
Šume i proplanci pružaju dom mnogim životinjama, a među njima i nekima koje ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neugodnosti, a to su krpelji. Kako bi ipak mogli što ljepše i sigurnije odlaziti u prirodu, nije na odmet ponešto saznati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i mogućnostima da se ti rizici izbjegnu.
O krpeljima
Krpelji su u prirodi rasprostranjeni vrlo široko. Ima ih u našim ravničarskim ili brdskim šumama , ali i uz polja, u vrtovima, živicama, okućnicama. Javljaju se u većem broju u proljeće i rano ljeto svake godine. Najaktivniji su kod nas u 5. i 6. mjesecu. Može ih se susresti i u jesen no znatno rijeđe, a izuzetno i zimi ako je zima topla i bez snijega. Njihova brojnost varira od godine do godine zbog raznih činitelja od kojih su neki poznati, a mnogi još nepoznati. Na primjer, većoj brojnosti krpelja pogoduje blaga zima.
Krpelji i zarazne bolesti
Svojim ubodom krpelji kao što je poznato mogu na ljude prenijeti neke zaraze. No na sreću svi krpelji nisu zaraženi mikroorganizmima koji mogu naškoditi čovjeku, već samo njihov vrlo malen dio, a takodjer to nisu niti na svim područjima. Krpelji o kojima je ovdje pretežno riječ su šumski krpelji vrste Ixodes ricinus. Oni u našem području mogu na ljude prenjeti dvije bolesti: virusni krpeljni meningoencefalitis (KME, ili meningoencefalitis ranog ljeta, ili srednje-europski krpeljni meningoencefalitis) i infekciju uzrokovanu bakterijom Borrelia burgdorferi, poznatu pod imenom bolest Lyme (ili Lyme-borrelioza, ili kronični migrirajući eritem (crvenilo kože) - latinski: erythema chronicum migrans). Rasprostranjenost virusa - uzročnika krpeljnog meningoencefalitisa u Hrvatskoj dobro je poznata, na temelju viroloških istraživanja i na temelju dugogodišnjeg praćenja podataka o lokalitetu na kojem je došlo do uboda krpelja u osoba koje su oboljele od te bolesti. Tako se za zagrebačko područje zna, da u urbanoj zagrebačkoj zoni sve do podnožja Medvednice iako krpelja ima, opasnosti od krpeljnog meningoencefalitisa nema. Medvednica pak predstavlja zonu u kojoj postoji krpeljni virusni encefalitis. No to je prirodno žarište razmjerno niskog intenziteta i rizik zaraze je vrlo malen. To se ogleda u svega nekoliko oboljelih (raspon od 0 do 5) godišnje, od golemog broja zagrepčana koji posjećuju Medvednicu, a mnogi od njih su pri tome "pokupili" krpelje. O rasprostranjenosti Lyme-borelioze zna se manje jer se ta nedavno razjašnjena bolest sustavno prati tek desetak godina. No, prema raspoloživim podacima čini se da je njena rasprostranjenost šira nego za krpeljni meningoencefalitis (veća je i vjerojatnost nastanka bolesti nakon uboda), a mogućnost zaražavanja postoji i na Medvednici i u gradu. I opet, srećom, radi se ipak o razmjerno maloj vjerojatnosti, sa stotinjak oboljelih Zagrepčana (od gotovo jednog milijuna) godišnje.
Gdje se u prirodi nalaze krpelji?
Za izletnike je važno znati da se u doba svoje intenzivne aktivnosti, a to je proljeće i rano ljeto, oni smještaju na grmove i nisko raslinje do visine oko jednog metra, i tu na istaknutim vršcima grančica raširenih nožica čekaju da kraj njih prođe neko toplokrvno biće (životinja, čovjek), kako bi se na njega neopazice prihvatili i pronašli povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv. Obrok krvi nužan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, radi presvlačenja hitinske ovojnice koja im postaje premala, a najveću količinu krvi treba odrasla ženka kako bi mogla izvesti svoje potomstvo tj. prizvesti više stotina pa i tisuća jajašaca. Za vrijeme sisanja, ako su zaraženi nekim za ljude opasnim mikrobom, krpelji mogu prenijeti i tu infekciju. Pri tome je mogućnost veća ako je trajanje sisanja i boravak na tijelu duži, pa je tako najveći rizik ako se na nas prihvati odrasla ženka krpelja. Ona za nekoliko dana kada ju prije ne bismo uklonili, može višestruko premašiti svoji veličinu i postati velika poput graška i izgeldom i bojom podsjećati na plod biljke ricinusa (stoga ime Ixodes ricinus.) Ženku Ixodes ricinus može se prepoznati po crvenkastom polumjesečastom zadku, za razliku od jednobojnih tamnije ili svjetlije smeđih mužjaka ili ličinki. Krpelji se najlakše prihvate ako se ljudi kreću uz nisko grmlje ili šikaru na primjer pri šumskim radovima, branju šumskih plodova, gljiva ili sl., a pogoduje i odjeća od materijala s dlačicama (vuna, flanel) na kojima se krpelji najlakše zadrže.
Kako se zaštititi od uboda krpelja i eventualnih bolesti koje oni mogu prenijeti na čovjeka?
U doba njihove najveće aktivnosti, treba pri svakom boravku u prirodi misliti i na tu mogućnost, pa se po povratku kući, odmah pregledati po cijelom tijelu, posebno ona mjesta gdje je koža najnježnija (ali i po vlasištu osobito kod djece), pa krpelja ako se prihvatio što prije odstraniti. Na taj se način praktički potpuno izbjegava mogućnost zaražavanja jer je krpelju potrebno nekoliko sati od trenutka prihvaćanja da uspije prenijeti (dovoljna infektivna doza) zarazu.
Skidanje krpelja s tijela
Krpelja treba skinuti uz pomoć pincete (zgodna je kozmetička s ravnim vrhovima) dezinficirane alkoholom ili opaljene plamenom, opreznim, smirenim potezanjem u raznim smjerovima hvatajući krpelja što bliže glavi da se izbjegne gnječenje zadka. Za skidanje krpelja načinjeni su i posebni instrumenti slični pinceti ili u obliku pločice s procjepom, koji također dobro mogu poslužiti. U posljednje doba smatra se da je najbolje na krpelja ništa ne stavljati (ulje, lak za nokte, i dr) kako se takvim za krpelja neugodnim podražajem ne bi potaknulo njegovo grčenje i veći ulaz možda zaraznog materijala u ubodnu ranicu. Ako se to ipak odluči najbolje je krpelja omamiti alkoholom (poklopiti vatom natopljenom alkoholom i držati 3-5 min) i zatim pokušati skidanje. Od skidanja krpelja ne treba odustati ako ne ide lako, i na primjer tek drugog dana potražiti liječničku interveciju, već svakako otkinuti barem tijelo (zadak) jer zaostalo rilce u koži više ne može utjecati na nastanak zaraze. Kasnije se onda možemo u miru pozabaviti odstranjivanjem rilca sami ili kod liječnika.
Savjet
Stoga je sažet savjet ovaj: U vrijeme glavne sezone krpelja (5.-7. mjesec) mislite na mogućnost takvog susreta pri svakom boravku u prirodi pa i na Medvednici. Za vrijeme boravka treba ako je moguće birati šire puteve i izbjegavati provlačenje kroz gustiš, a nositi radije odjeću od glatkih materijala. Dijelove odjeće ne treba odlagati na grmlje . Sredstva za odbijanje komaraca (repelenti) odbijaju djelomično i krpelje pa se mogu primijeniti nanašanjem na kožu na mjestima do kojih dopire odjeća (zapešća, gliježnjevi, vrat) ili prskanjem odjeće ako su u obliku raspršivača. Nakon povratka kući, a nije na odmet pripaziti i na samom izletu, odmah treba sebe i druge (prvenstveno djecu) pregledati po cijelom tijelu, i ako se krpelj nadje odmah ga odstraniti. Na taj način otklonjen je najveći dio rizika koji nastaju ubodom krpelja.
Što ako je krpelj ostao duže na tijelu i napio se krvi?
Ako je pak krpelj ostao duže, na primjer preko noći, mogao je ako je bio zaražen prenjeti zarazu na čovjeka. U prvih nekoliko dana nakon toga, moguće je tzv. pasivnom imunološkom zaštitom (hiperimuni gamaglobulin) zaštiti se od krpeljnog virusnog meningoencefalitisa. Savjet i odgovor o mogućnosti i potrebi takve zaštite može se potražiti u Epidemiološkoj službi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (adresa i telefon je na koncu teksta). Kada bi nakon uboda krpelja došlo do oboljenja od virusnog meningoencefalitisa, s visokom vrućicom, glavoboljom, mučninom kočenjem šije i znakovima oštećenja središnjeg živčanog sustava, što je nasreću vrlo rijetko, a može nastati od 4 do 30 dana nakon uboda, potreban je odlazak u bolnicu. U Zagrebu je to Klinika za infektivne bolesti. Borelioza Lyme, koja najčešće započinje upadljivim kožnim crvenilom na mjestu uboda do mjesec dana nakon uboda, liječi se u toj početnoj fazi uspješno antibioticima bez potrebe primitka u bolnicu.
Preventivna imunološka zaštita
Oni ljubitelji prirode koji je posjećuju često, a osobito oni koji se više izlažu mogućnosti uboda krpelja pri raznim šumskim poslovima, u lovu, branjem raznih plodova, ili pak sportskim aktivnostima pri kojima se s malo odjeće kreću kroz gustiš ili uz grmlje, kao što je orijentacijsko trčanje, vožnja brdskog bicikla, trčanje u prirodi, mogu se preventivno zaštiti od krpeljnog meningoencefalitisa cijepljenjem. Za postizanje zaštite treba se cijepiti dva puta u razmaku od 3 do 4 tjedna (nakon čega se postiže zaštita) te docijepiti radi održavanja postignute zaštite jednom dozom nakon godine dana, a zatim u većim razmacima, svakih 3 -5 godina s po jednom dozom. Za Lyme borreliozu nema mogućnosti zaštite cijepljenjem, no povoljno je da se u trenutku kada se na koži pokaže crvenilo može uspješno intervenirati antibioticima, pa je stoga preporučljivo mjesto uboda kroz mjesec dana nadzirati i u slučaju pojave crvene kožne promjene od nekoliko centimetara, potražiti liječnika.
Na koncu
Na koncu treba istaknuti da postojanje ovih zdravstvenih rizika u našem području, a takvi pa i znatno veći uostalom postoje i na mnogim drugim šumovitim planinama u Europi, ne bi trebalo biti razlogom za izbjegavanje odlaska u prirodu. A malo opreza i pozornosti, po potrebi uz imunološku zaštitu, pridonjet će da ti odlasci budu i posve sigurni. Za sve dodatne obavjesti ili u slučaju nedoumice izvolite se obrastiti na Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, telefon 01/4683 004 i 01/4683 005.