|
|
| Mišja groznica (Hemoragijska groznica) |
|
|
Borislav Aleraj, dr. med., specijalist epidemiolog
Hrvatski zavod za javno
zdravstvo
Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, telefon 01/4683 004 i 01/4683 005 |
 |
| Povod |
|
Prošla
je godina donijela nešto veću brojnost nego u nekoliko ranijih
godina bolesti u razgovoru često zvane "mišja groznica", a stručno:
hemoragijska groznica (vrućica) s bubrežnim sindromom (HGBS).
Do konca svibnja 2002. u Hrvatskoj je zabilježeno pedesetak
bolesnika, lani u cijeloj godini deset, u do sada najpogođenijoj,
1995. godini, u našoj je zemlji zabilježeno ukupno više od sto
oboljelih. |
| O kakvoj se bolesti radi? |
|
Radi
se o bolesti s vrućicom, oštećenjem rada bubrega te drugim smetnjama,
koji puta veoma teškoj, uz potrebu bolničkog liječenja. Bolest
je kod nas stalno prisutna različitom učestalošću od godine
do godine.
Kao što joj i ime nagovještava, vezana je uz izravan ili posredan
dodir s malim divljim šumskim glodavcima i njihovim izlučevinama,
mokraćom, izmetom, a češće obolijevanje ljudi nastaje obično
u godinama velike brojnosti tih malih glodavaca. Na brojnost
mogu utjecati razni ekološki čimbenici među njima prehrambeni,
klimatski i drugi, dijelom i nepoznati, pa se ona često ne može
objasniti a niti prognozirati. Broj bolesnih ljudi tako je u
velikom dijelu odraz zbivanja među životinjama.
|
| Uzročnik i životinje domaćini |
|
Uzročnik
ove bolesti je virus iz skupine (rod) Hanta-virusa, rasprostranjenih
u nekoliko svojih varijeteta (serotipovi, vrste) u raznim dijelovima
svijeta, u Europi od Skandinavije do njenog juga. Virus prirodno
kruži i održava se među malim šumskim glodavcima. Kod nas su
to najviše riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli
miš (Apodemus flavicollis), a uz njih u manjoj mjeri i šumski
miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te
livadna voluharica (Microtus agrestis). Ta infekcija za njih
nije pogubna, no čini ih izlučivačima virusa u okolinu, najviše
mokraćom i izmetom. Ušavši u nijhov svijet, svijet tzv. prirodnog
žarišta, mogu se u određenim okolnostima srećom u pravilu rijetko
zaraziti i razboljeti ljudi.
Iz opisanih okolnosti koje mogu dovesti do zaražavanja može
se zaključiti da će oboljeli biti, a tako upravo i jest svake
pa i ove godine, uglavnom među onim ljudima koji intenzivno,
najčešće radi svog posla (na primjer šumski radnici, lovci poljoprivrednici
i sl.) u šumi dolaze u opetovan ili dugotrajan, izravan ili
posredan dodir s malim divljim glodavcima.
|
| Na Medvednici |
|
Spomenuti
mali šumski stanovnici žive i na Medvednici i mnogi su izletnici
prošle godine na nekim njenim dijelovima mogli uočiti njihovo
spretno i znatiželjno trčkaranje među lišćem i korijenjen na
šumskom tlu. Razlog što ih se tako lako i često moglo vidjeti
je u njihovoj povećanoj brojnosti. "Miš" kojega je većina izletnika
vidjela u stvari nije bio miš, već riđa (šumska) voluharica
koja je dnevna životinja, dok su šumski i žutogrli miševi oprezne,
noćne životinje. Ona se odlikuje lijepim, na leđima crvenkastim
krznom, a najlakše ju je razlikovati od miša po tome što ima
razmjerno kratak rep .
Ta je zanimljiva prirodna pojava neke izletnike i zabrinula,
odnosno pobojali su se mogućnosti da se razbole od hemoragijske
groznice. Kao što je već naprijed napomenuto, na sreću taj je
rizik za izletnike u naše šumske predjele pa i Medvednicu posve
malen budući je intenzitet i način boravka u prirodi na izletu
drukčiji od izloženosti, na primjer, šumskih radnika. Usput,
do sada nisu zabilježeni slučajevi ove bolesti koji bi se sigurno
mogli vezati za izlet na Medvednicu iako ju svake godine posjećuju
tisuće i tisuće izletnika što govori, da je ovdje ta zaraza
rijetka; rijetki slučajevi zabilježeni su u stanovnika nekih
naselja u njenu podnožuju, na sjevernim i južnim stranama.
|
| Boravati u prirodi? |
|
To
praktički znači da se i ove godine kao i do sada, a i ubuduće,
znajući da u prirodi uvijek postoje određeni mali rizici, a
tako je i inače u životu, može otići na izlet na našu lijepu
Medvednicu i njen ponosni vrh Sljeme, a isto vrijedi i za ostala
naša šumska područja, držeći se međutim ipak nekih jednostavnih
mjera opreza, koje će učiniti da se taj, objektivno malen, potencijalni
rizik još više smanji i otkloni. Te se mjere nalaze u slijedećih
nekoliko savjeta. |
| Kako se zaštiti? |
|
- čuvati za vrijeme izleta svoju hranu
i piće od glodavaca, ne ostavljati je izravno na tlu i sl.
- održavati higijenu ruku, oprati ih,
otrti vlažnom maramicom i sl. prije jela
- izbjegavati piti vodu iz neuređenih
šumskih izvora i lokvica, jer se njima koriste i šumski
glodavci
- zbjegavati odmaranje (ležanje) izravno
na šumskom tlu, osobito na mjestima gdje smo vidjeli više
glodavaca ili njihove rupe
- ne loviti ili dirati (uginule) šumske
glodavce ili druge životinje
Na koncu, većina nabrojenih mjera opreza
i čuvanja zdravlja, ujedno štiti i od drugih bolesti koje se
mogu prenijeti na ljude s divljih životinja (na pr. leptospiroza,
crijevni parasiti i dr.) i mogu se stoga uvijek preporučiti
svim posjetiteljima svih šumskih predjela. |
|
|