|
|
|
| Rasprostranjenost |
|
 Od
otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas živi na Zemlji za čovjeka
je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta
je otrovno, ali neškodljivo za čovjeka. Pošto zmije, kao i ostali
gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije
su u tropskim i suptropskim područjima gdje najniža zimska temperatura
ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom
kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premašuje broj vrsta
otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica
daleko veći nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji žive zmije
čiji se otrov smatra najtoksičnijim među svim zmijama.
|
|
| Podjela |
|
 Postoje
dvije porodice zmija otrovnica:
- Elapidae (guje) i
- Viperidae (ljutice i jamičarke).
U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne
zmije, australske otrovnice, morske zmije, te još neke zmije
Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamičarki spadaju europske,
azijske i afričke ljutice, čegrtuše, te južnoameričke i azijske
jamičarke. |
|
| Anatomija |
|
 Građa
otrovnih zubi i otrovnog aparata različita je u guja i ljutica.
U guja su otrovni zubi smješteni na prednjem dijelu gornje čeljusti.
Nepokretni su i, kada su usta zatvorena, smješteni su u kožnom
naboru u donjem dijelu usne šupljine. Osim toga, zubi mnogih
guja nemaju šuplji kanal unutar otrovnih zubi već su njihovi
zubi duboko užlijebljeni. Otrovni su zubi povezani sa otrovnim
žlijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz
žlijezde poteče otrov kroz zub (ili žlijeb) u ranu. Specijalnu
prilagodbu posjeduju neke afričke i azijske kobre. One zbog
posebne građe otrovnih zubi mogu štrcati otrov na udaljenost
i do 3 metara i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako
nadražujuće djelovanje na oči i, ako ga se odmah ne ispere,
može dovesti do trajne sljepoće. Posebno su po toj osobini poznate
četiri vrste afričkih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis),
mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida)
i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri
također mogu štrcati otrov. |
|
| Evropske vrste |
|
 U
Europi žive samo opasne zmije otrovnice iz porodice ljutica.
Većina je europskih ljutica vrlo mala (mnoge su manje od 60
cm), pa ako i dođe do ugriza, količina ubrizganog otrova je
vrlo mala. Sve europske ljutice imaju otrov u kojem prevladavaju
hematotoksične tvari. One izazivaju poremećaje u broju krvnih
stanica, poremećaje u mehanizmu grušanja krvi, te izravno razaraju
tkivo. Nakon ugriza javlja se bol i otok koji se brzo širi od
mjesta ugriza. Na mjestu ugriza i u njegovoj okolini mogu se
javiti i mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Ako je ubrizgana
veća količina otrova, a ugriz se ne liječi, kao jedna od komplikacija
(iako vrlo rijetko) može se javiti i gangrena. Najčešći su ugrizi
u prste ruku ili u nogu. Osobito su opasni ugrizi u glavu, vrat
ili u krvne žile.
U Hrvatskoj živi 14 vrsta zmija, a najopasnije su poskok i riđovka.
|
| |
| Poskok (Vipera ammodytes) |
|
 Poskok
je najopasnija i najveća europska otrovnica. Ženke narastu oko
60 cm, ali mužjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija
zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljasto
sivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe.
Na leđima se nalazi karakteristična "cik - cak" linija koja
je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove. Na vrhu poskokove
njuške nalazi se mali roščić. Poskok se hrani gušterima, malim
glodavcima i pticama. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti
3 - 10 (ponekad i više) živih mladih. Nije agresivan i ako se
uznemiruje počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno
jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, međutim, dođe do ugriza,
potrebno je potražiti liječničku pomoć, jer je poskok jako otrovan.
Prvi simptomi trovanja su bol i(ili) oticanje ugriženog dijela
tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi.
U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može
biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto
se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni
se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.
|
|
| Riđovka (Vipera berus) |
|
 Riđovka
je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija
zmija uopće. Prostire se preko čitave Europe, kroz Rusiju sve
do obale Tihog oceana. U Švedskoj se može naći i u Arktičkom
pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu
Balkanskog poluotoka i na nekim većim Mediteranskim otocima.
To je jedna od rijetkih zmija čija je biologija dobro proučena.
Voli vlažnija staništa od poskoka. Za razliku od poskoka, češće
se nalazi u nizinama, u blizini bara ili močvara. U Alpama se
može naći i preko 2000 metara n/m. U jesen koti žive mlade.
Otrov joj nije tako jak kao u poskoka, iako u nekih osoba može
doći do jačih oštećenja tkiva. Simptomi trovanja su bol i oticanje.
Ugriz riđovke uglavnom nije smrtonosan za zdravog, odraslog
čovjeka. Ipak, preporuča se potražiti liječničku pomoć.
|
|
| Prva pomoć kod ugriza |
|
 Prva
pomoć uključuje postavljanje poveske između rane i srca ukoliko
je rana na ekstremitetu, imobilizacija ekstremiteta, te spajanje
ranica rezom. Isisavanjem otrova od strane osobe s zdravim ustima
ili preko gumene membrane može se ukloniti i do 30% otrova.
Povesku valja svakih 20 minuta popuštati i pomicati naviše za
jedan do dva centimetra. Ujedenog treba što hitnije transportirati
u bolnicu. Ranu je poželjno isprati otopinom kalijevog permanganata,
te u nju uštrcati kalijev permanganat ili vitamin C jer vezuju
preostali slobodni otrov. Liječenje u bolnici uključuje davanje
antivenina (protuotrova), antibiotika, antitetanusne terapije
i antihistaminika. Antivenin kojeg proizvodi zagrebački Imunološki
zavod glasi za jednog od najboljih na svijetu. Preporuča se
polovicu doze dati u okolinu rane a ostatak intramuskularno.
Uz pravilno liječenje smrtnost nije veća od 2%. |
|
|
