| natrag na zagreb.hrsume.hr | |
 |
Obično
se prošlost Samobora započinje s Belinom poveljom iz 1242.godine. Ali
očito da je Samobor stariji. Samoborsko naselje veoma je staro, prijehrvatsko
i prijeslavensko. Vjerojatno u tim drevnim vremenima treba tražiti i
objašnjenje njegova imena - koje se u Belino doba naziva Zumbur - a
ne što je oko njega "sam bor" (kojega u to doba nije ni bilo), ili što
su se "sami borili", ili što je bio "Samov grad (borg)" ili što je nekad
na današnjem glavnom trgu bilo samo grmlje borovice.
|
|
Samoborski
je kraj bio naseljen od kamenog doba. U dolini Breganice, na brdu Hajdovčaku
i drugdje pronađeni su ostaci kamenog oruđa. Neke sjekire i nožići su
od kamena koga nema na samoborskom području - uvezeni su vjerojatno
negdje s istoka. Na šumovitom brdu Tepcu, iznad ceste i Gradne podignut
je Samobor-grad- Stari grad ili prosto Grad. Grad je danas ruševina.
Glavni mu je ulaz bio sa zapadne strane, s pokretnim mostom nad jarkom.
|
 |
 |
Kako
je podignut na strmom obronku Tepca, i Grad je neravan: viši je dio
prema brdu, a niži prema Gradni. Građen je u razna doba, još od XII
stoljeća, pa je i građevni materijal različit. Zna se da je Grad dograđivan
između 1567. i 1578.godine. U jugozapadnom dijelu podignuta je kapelica
posvećena sv. Ani. Grad je prije svega bio tvrđava, ali i stan, samo
neudoban. Samoborski (kao i Medvedgrad) bio je iznimka po tome što se
u njemu dalo udobno boraviti i prije renesanse.
|
| Krasan
je Samobor. Blizina s glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schönbrunnu, Windsoru. Okolina je sretna kombinacija gore i ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja. Samobor je jedno od najhrvatskijih hrvatskih mjesta. Antun
Gustav Matoš, 1908.
|
|